Čarobna kuća
Jahorina
Izaberite planinsku avanturu za svoju dušu sa druge strane Jahorine gdje netaknuta, divlja priroda i dalje vlada.
Jahorina
OBILALAZAK NAJVIŠIH VRHOVA JAHORINE - KOŠUTA - SJENIŠTE
- Cjelodnevni izleti - 10e po osobi (Grupe od 5 do 10 ljudi)
- Kraći izleti - 5e po osobi (U cijeni nisu uračunati hrana i piće)
Polazna tačka
Nekadašnji hotel Šator
Završna tačka
vrh Košuta (1907)
Minimalna visina
1880 m
Maksimalna visina
1907 m
Ukupna dužina
12.80 km
Zahtjevnost staze
srednje teška
Ukupno vrijeme
06 h 15min
Tačno je da se do Košute i Sjeništa može doći makadamskom stazom ili kavadaom ali za planinare i sve one koji žele zaista da dožive Jahorinu, ova tura je savršena prilika.
Daleko od buke i gradilišta, sa druge strane Jahorine naćićete prostranstva gdje netaknuta, divlja priroda i dalje vlada.
Polazak je planiran kod Šatora nekadašnjeg hotela (koji je 1961 bio prvi hotel na Jahorini).
Penjemo se desnom stazom Poljice do jezera, odnosno vrha Paloševina i visoravni Začarani Dvori.
Kažu da slike govore više od hiljadu riječi ali nijedna slika se ne može mjeriti sa pogledom koji ćete, golim okom, doživjeti sa vrhova Jahorine.
Odatle idemo prema vrhu Ogorjelica, zatim se spuštamo u prostranu visoravan Gole Jahorine.
Poznata je po prostranstvima najmekše trave u koju se upada do gležanjeva, u kombinaciji sa pogledom osječačete se kao da hodate po oblacima. Visoravan ja ispresjecana mnogim putevima ali uvijek je najbolje izabrati svoj vlastiti put. Idemo prema vrhu Košuta koji se nazire u daljini, kroz prostranstva divljeg cvijeće i ljekovitog bilja. Visoravan je omeđena mnogobrojnim užvišenjima – piklićima. Poženljećete popeti se na svaki od njih jer sa svakog se pruža drugačiji, a opet podjednako magičan pogled.
Ipak u nekom momentu treba se sjetiti našeg dodredišta, kako bi stigli u jednom danu, iako je putovanje inače u životu mnogo više od samog odredišta.
Na Košuti je nekada bila vojna baza gdje su vojnici Jugoslavije 70-ih i 80-ih godina prošlog vijeka služili vojsku. Pričali su mi neki od njih svoja iskustva iz tih dana kada su i više puta na dan morali da se spuste u podnožije Jahorine i vrate na Košutu, a ipak mladi, snažni i sretni da borave na takvom vrhu sačuvali su taj period u lijepim sjećanjema.
A vi planinari, istraživači, ljubitelji prirode, tu ćete vjrovatno napraviti pauzu za kafu i užinu…
Dalje se spuštamo u podnožije i nastavljamo ka Sjeništu koje je opet jedna posebna priča.
U poraku se moguće uključiti na makadamski put koji void ka Rajskim vratima ili jednostavno presjeći preko skijaških staza od Olimpijskog slaloma preko Ogorijelice nazad do Poljica.
Dužina ture
13,5 km
Vrijeme potrebno
05h 30min
Minimalna visina
1570 m
Maksimalna visina
1916 m
KROZ MEĐUPLANINU DO GOLE JAHORINE
Dužina ture: 13,5km
Vrijem potrebno: 5h 30min (sa pauzama)
Minimalna nadmorska: visina 1570m
Maksimalna nadmorska: visina 1916m
Zahtjevnost szaze: srednje laka
Izvor 1: Tilavsko vrelo
Krenuli smo oko 10:00h, ispred Vikendice, asvaltnim putem ka Šatoru. Na Balvaništu smo skrenuli na šumski put koji void pored Kasidolske rijeke, kroz Međuplaninu. Nakon 2km odvajamo se desno usponom prema Goloj Jahorini. Penjemo se kroz klanac između grebena, gdje sa lijeve strane nailazimo na Tilavsko vrelo. Odatle se pred nama pruža prostrana visoravan, obrasla najmekšom travom i raznobojnim cvijećem koje se u takvim oblicima i bojama viđa samo na Goloj Jahorini. Visoravan je omeđene grebenima na koje se penjemo kako bi uhvatili veličanstven pogled. Put, kroz visorava se pruža u daljinu sve do Košute i Sjeništa ali zbog moguće kiše mi se okrećemo prema vrhovima Ogorjelici i Paloševini, odatle se skijaškim stazama spuštamo nazad u Poljice.
Jahorina
KALAJDŽIJIN KAMEN
Dužina staza : 6km
Vrijeme trajanja: 3h 40min
Zahtjevnost staze: laka
Markacija staze: dobra
Sa Kalajdžinog kamene definitivno je najljepši pogled na zapadne padine Jahorine. Od Kleka i Treska u daljini, na jugo-zapadu, do olimpijskih staza Skočine, do vrhova Ogrijelica i Paloševina na sjevro- istoku. A put do tamo void kroz šumu vleičanstenih starih javora, smrča i jela. Ovu stazu je moguće početi kod Hotele Bistrice, prateći markacije – ili vodiča koji vas može provesti kroz tajne guste šume, do ruba grebena prateći koji svo vrijeme uživamo veličanstven pogled. Prema brdu Hladilo idemo do vrha Kalajdžijin kamena, gdje prizori definitivno govori više od riječi. Poželjećete tu ostati neko vrijeme na suncu, užinati i uživati, prije povratk. U neko doba ipak moramo nastaviti dalje kroz šumu do hotela Vučko/ Termag ili nazad prema Hotelu Bistrici. Opet prateći utabanu stazu ili jednostavno istražujući čarobnu, netaknutu prirodu te šume, gdje se sigurno nećemo izgubiti. Stazu je moguće započeti i sa Poljica, ispod hotela Vučko ulazi se na šumski put koji vodi ka brdu Hladivo, do vrha Kalaidžin kamen i odatle kružno nazad na Poljice. Tu se spajaju takozvane Staza ljubavi i Staza zdravlja. Od Vučka krećemo Stazom ljubavi, kroz šumu pored rijeke Bistrice… Put se nastavlja Stazom zdravlja do Kalajdžijinog kamena i onda kružno nazad do hotele Vučko. U tom slučaju dužina staze bi iznosla 9.80km u trjanju od nekih 5 sati sa pauzama.
Jahorina
VRELO PRAČE - LOKVANJSKA VRELA
Dužina staze
16,5 KM
Minimalna visina
1540 m Vrelo Prače
Maksimalna visina
1916 m vrh Ogorjelica
Vrijeme potrebno
6h 30min
Ukupna dužina ove staze, kružnog oblika je 16,5km
Minimalna nadmorska visine: 1540m Vrelo Prače
Maksimalna nadmorska visina: 1916m vrh Ogorjelica
Vrijeme potrebno: 6h 30min
To je ujedno i najzahtjevnija staza na Jahorini, sa mnogo uspona, zato je potreban određen nivo kondicije i fizičke spreme, kao i avanturistički duh. Ipak za šetače i uživaoce prirode dovoljno je napraviti izlet do Vrela Prače, što bi sa povratkom iznosilo nekih 6km laganog hoda. Od Hotele Jahorine staza void, preko olimpijskih staza za veleslalom i spust, do Vrele Prače, najznačajnijeg izvora koji vodom napaja Jahorinu, dio Pala kao i dio Sarajeva. Vrelo Prače je spocifično po mnogočemu, pričeće nam čuvari, uvijek raospoloženi za društvo. Provešće nas kroz *kaptažu vrela*- tunelima sve do moćnog mejsta gdje voda izvire iz stijene i spušta se kamenim koritima u bazene, odakle uz pomoć pumpi odlazi dalje. Višak te vode sliva se u takozvani prijetok, nešto nalik vodopadu i divno mjesto za slikanje. Odatle nastavljemo ka Stanjskom vrelu. Šuma postaje sve gušća kako ulazimo u predjele netaknute prirode gdje nailazimo na izvor koji izvire tačno ispod stable starog javora. Srećom staza kroz ovu prašumu od Stanjskog do Lokvanjskih vrela je markirana, iako se ponegdje probijamo kroz gustiše, preko potoka, kako bi pratili markacije. Tako da je ovo ipak staza samo za hrabre avanturiste koji baš u tome nalaze uzbuđenje i čar. Konačno iz šume izlazimo na proplanak za koji malo ko zan, to su Lokvanjska vrela, u srcu prašume, na kartama vaših savremenih uređaja tesko da ćete ih naći. Na toj livadi daleko od buke i svakodnevne jurnjave savremenog života, tu gdje su jedini zvuci cvrkut ptica i žubor potoka, osjećaćete se kao da je vijeme stalo i da konačno postojimo samo u tom momentu sadašnjosti. Tu ćemo uživati na suncu neko vrijeme, podijeliti užine, kafu i iskustva, prije nego krenemo dalje. Uspon sa Lokvanjskih vrela do vrhova planine je najzahtjevniji dio ove staze.